Postoji li formula za sreću?

subota, 24. ožujka 2018.

Današnju sam subotu cijelu provela na jednom seminaru. Stigla sam kući mrtva umorna kada je već prilično pao mrak. Imala sam snage samo da izljubim Leona i da se srušim na krevet. Nisam bila u stanju ni da izgovorim svoje ime. Mogla sam biti bilo gdje drugo na danas ali moj izbor je bio znanje.
Zatvorenih očiju dozvoljavam tim informacijama da pronađu svoje mjesto u mojoj glavi. 

U tom mi ulijeće Leon u sobu i kreće da uzbuđeno da skače po mom krevetu. 
To je onaj trenutak kada bi se neki drugi roditelj izgalamio i poslao dijete u dječju sobu jer je došao kući umoran. I ja bih tako sigurno reagovala da nisam ove trenutke u odrastanju osvijestila. 
Ja znam zašto moj sin izvodi salto i ostale akrobacije po mom krevetu. On je u stanju i da na rukama hoda noćas samo da bi privukao moju pažnju. Ja znam da sam mu danas nedostajala.
Nisam mogla da se ne zapitam da li ja nalazim balans između uspjeha i roditeljstva?
Kakav bih ja bila roditelj da nisam uspješna?
 I da li je uspjeh sreća?
Danas sam naučila da je za uspjeh dovoljna prilika i spremnost da se ta prilika iskoristi.
Prilika je oružje kojim postajete sretni. To oružje možemo iskoristiti samo ako smo spremni donijeti odluku. Kažu da se više gubi na odlukama koje nikada nisu donesene, nego na odlukama koje su pogrešno donesene. 
Kao što vidite sreća i uspjeh su usko povezani. 
Da li mislite da li bi moj Leon bio sretniji da je mama pored njega 24 sata dnevno? Odmah da znate bila sam prve tri godine njegovog života i to su moje najvrednije godine. 
Ali da li je sada njemu potrebnija mama koja sedam dana u sedmici bulji bez prestanka u televizor samo da ne bi razmišljala o neplaćenim računima ili mama uspješna, sretna i zadovoljna koja odvoji nedjelju, provede kvalitetno vrijeme i posveti se njemu maksimalno jer više nema briga?
Iskreno vaš odgovor nije ovdje ni bitan jer sam bila i jedna i druga i garantujem vam životom da je ova druga bolja. Nema dileme! To je bila TA moja odluka. 
Ja sam odlučila da sanjam i dam sve od sebe da svoje snove ostvarim.
Ja sam sanjar kome su do sada snovi srušeni do temelja par puta. Od dana kada su mi snovi srušeni gori je samo dan poslije i jutro u kojem se budim bez snova. Jer bez snova i želja ja nemam razlog da ustajem iz kreveta. 
Moji snovi i želja da ih ostvarim su snaga koja me pokreće.

I neka se nas dvoje poželimo. Ovako sigurno više cijenimo naše trenutke.
Pogotovo ovaj sada... Kada poslije uspješnog dana u zagrljaju mi zaspi on. Sve što radim za njega, za nas, sve vrijedi. 
Ovaj trenutak je moj balans.



O samopoštovanju

utorak, 20. ožujka 2018.

Gledajući naše rijaliti programe shvaćam da živimo u vremenu epidemije manjka samopoštovanja. To utiče na svaki aspekt naših života, od toga kako sebe doživljavamo do toga kako reagujemo na različite situacije u životu.
Kada se negativni utjecaji i negativne misli natalože u nama, to će sigurno imati utjecaja na sva iskustva koja nam se dešavaju.
Vremenom manjak samopštovanja umanjuje kvalitet našeg života. U krajnjem slučaju može dovesti do anksioznost i depresije pa i one sa tragičnim posljedicama.
Često kao uzrok ovakvog ponašanja se spominje djetinjstvo u disfunkcionalnoj i nasilnoj sredini. Takvi obrasci ponašanja se nastavljaju i u odraslom dobu.
Može biti podstaknuto i stresnim životnim događajima.
Ono što je strašno je način na koji se taj nedostatak manifestuje.
Sa jedne strane manjak samopoštovanja nas dovodi u situacije gdje donosimo pogrešne, samodestuktivne životne odluke kao što su tolerisanje zanemrivanja i agresije u vezi, sklonost promiskuitetnom ponašanju, zloupotrebi opijata i samoozlijeđivanju. Zvuči vam možda poznato? Samo prebacite kanal na trenutno omiljenu narodnu zabavu i prepoznat ćete pojedince.
Sa druge strane zbog manjka samopoštovanja imamo potrebu poniziti i uvrijediti druge ljude samo da bi na tren umrtvili taj osjećaj bezvrijednosti.
Je li vam zasmetalo sto je cijeli tekst napisan u prvom licu množine? Ukoliko niste tip žene koji drugu ženu naziva kurvom ovaj tekst ionako nije za vas ali ga pročitajte ipak. Služit će vam u onim trenucima kada neko bude imao potrebu da vas uvrijedi. Lakše će te se nositi sa uvredama kada shvatite iz kakvog mračnog mjesta, ta osoba koja vas vrijeđa, dolazi.
Ali ukoliko si svaku rečenicu ovog teksta doživjela kao na prevaru izvučeno  priznanje zbog kojeg sada osjećaš bijes, zaustavi se i udahni duboko. Taj nemir koji te razdire šteti samo tebi. Sebe nećeš zavoljeti više ako nekog drugog povrijediš.
Zahvalnost je prvi korak prema sreći. Ako se odlučiš na taj put srest ćemo se i ja ću da ti pružim ruku.
Biram da budem žena koja druge ohrabruje.
Odbijam da budem ona koja podmeće nogu na kvarno.
Probaj i ti...








Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS