Hedonissima

Ona je odavno zagazila u svoje šezdesete godine. I dalje se ispod nemilosrdnih tragova godina nazire ona ljepotica od dvadeset ljeta, koja ponosno kreće na studij medicine. Sanjala je velike snove o doktoratu iz psihologije. Vjerovala je da može promjeniti svijet. Promijenila je onaj svoj.
Neplanirana trudnoća, propali brak, jedna velika ali nesretna ljubav su je ostavili slomljenu sa troje male djece.
Gurala je neumoljivo dalje. Često nije imala snage i tonula je do samog dna.
Strah je tjerao dalje. Strah da ako ona stane i odustane šta će biti sa ta tri para okica koje imaju samo nju. Šta bi oni bez nje?
Danas smo dan provele u dugom razgovoru. Ona i ja, slika njene prošlosti.
"Samo nemoj ostati sama" ponavljala je.
Djeca porastu i postanu ljudi. Stvore svoj život i idu dalje. Ona je ostala sama.
Mnogo sam razmišljala o tome i zaključila da su sve blokade za novu veliku ljubav još u meni.
Strahovi da će još neko da me iznevjeri.
Da ćemo nekog pustit u život Leon i ja i da će taj neko da ode. Falio bi nam, pomišljam. Najbolnije bi mi bilo kad bih shvatila da fali Leonu.
A i kako da postanemo dio nečijeg svijeta kad od straha vise nikad ne bi pustili ovaj nas svijet koji smo sami izgradili?
Kako da ja odustanem od ovih snova da bih gradila sa nekim zajedničke?
A nemam garanciju da se neće srušiti.
Nemam mreže koja će me spriječiti da opet ne padnem na hladan beton.
Strah me. A ja ne želim život da provedem u strahu.
Zato ću da sanjam o nekome ko će da se sljubi njegov svijet sa našim. Niko neće odustajati od svojih snova, samo ćemo ih utrostručiti!
Sanjat ću o rukama u kojima ću biti sigurna. Neće mi trebati nikakva garancija. Jednostavno znat ću. Osjetit ću.
Doći će u trenutku kad mi neće biti potreban i učiniti da osjetim da mi je on drugo najpotrebnije biće na planeti.
Dane ćemo ispraćati uz čašu vina i sa osjećajem da je sve što smo tražili po svijetu sada tu u toj dnevnoj sobi. Uvjerenje da više nema potrage ni lutanja za laku noć. Mir.
Učit će Leona trikove sa loptom na savršen proljetni dan a ja ću se iz hlada gušiti u "punoći" koju osjećam. Možda i malo cmizdriti. Imam ja običaj pustiti rijeku suza u takvim sretnim trenucima.
Jer ja to zaslužujem.
Ja se tog dana ne bojim.
Ja vjerujem u ljubav.